Znamenitosti

GAJ LABERIJE

Nadgrobni spomenik sedmogodišnjeg rimskoga dječaka Gaja Laberija koji u ruci drži kuglu ukrašenu mrežasto povezanim šesterokutima, simbol prave kožnate lopte, smatra se čvrstim dokazom da se prvi nogomet u Europi igrao baš u Cetinskoj krajini. Pronađen je na nalazištu Tilurium, na lokalitetu Gardun, a datira iz 2. stoljeća. Danas se nalazi uzidan u pročelje kamene kuće u sinjskoj Vrličkoj ulici. Spomenik je visok 113 centimetara, širok 46 centimetara. Izrađen je od vapnenca. Dvodijelni natpis nalazi se na donjem dijelu; gornji je u profiliranom okviru i sadrži podatke o pokojniku, a donji je pokojniku posvećen natpis anonimnog autora. Srednji dio je ornamentima uokviren okrugli medaljon s vrlo izraženim portretnim karakteristikama pokojnika koji u desnoj ruci drži spomenutu kuglu. Gornji dio spomenika završava frizom s prikazom kantarosa (velika vaza s dvije ručke), delfina i glave Meduze (oličenjem zlog bića u antičkoj mitologiji) te trokutastim zabatom s akroterijima (plastičnim ukrasima vrška i krajeva) u obliku lavljih šapa. U trokutastom polju zabata isklesana je Atisova glava.

Nogomet se igrao u Gardunu u krugu rimskih vojnika i sinova uglednika, ali je igra originalno bila ilirska te su je Delmati igrali davno prije dolaska rimske vojske. To potvrđuje i činjenica da nigdje na prostoru Rimskog Carstva, osim u Gardunu, nije pronađen nikakav uzorak ili lik povezan s ovom igrom. Službeno glasilo najviše svjetske nogometne organizacije, FIFA NEWS, u svom broju 71 iz 1969. godine je otkriću amatera arheologa Josipa Bepa Britvića posvetilo naslovnicu svog časopisa uz naslov Arheologija i nogomet. FIFA tvrdi da je otkriće u Sinju informacija važna za arheologiju i nogometne obožavatelje. (Utakmica Delmata i Rimljana). Download: Pages from FIFA News No. 71 - April 1969, pages 1-5.pdf

NA IZVORU

Lik djevojke koja pije vodu na izvoru prva je javno postavljena skulptura Stipe Sikirice (1957.). Među Sinjanima je poznata kao Luca. Nalazi se u zelenoj oazi u centru grada, odmah do crkve Čudotvorne Gospe Sinjske.

SPOMENIK ALKARU

Jedan od najprepoznatljivijih simbola Sinja, živopisna skulptura alkara kopljanika na konju, također je rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Postavljena je 1965. na sami početak Alkarskoga trkališta - Biljeg, mjesto s kojega alkari na konjima kreću u galop.

PETROVAC

Fontanu Petrovac, ispred zgrade Suda, dao je sagraditi načelnik Petar Tripalo 1878. godine te po njemu nosi i ime. Napajana je vodom s izvora Miletin koji se nalazi na jugozapadnoj strani stare sinjske tvrđave.

FRA PAVAO VUČKOVIĆ

Spomenik poznatom franjevcu rad je akademskoga kipara Kuzme Kovačića. Visok 2,8 metara, podignut je na istočnom ulazu u grad. Povijest pamti fra Pavla kao predvoditelja ramskog puka i franjevaca, koji su 1687. godine, bježeći pred Turcima, praćeni zagovorom slike Gospe od Milosti, novi dom našli u Sinju i Cetinskoj krajini. Utemeljitelj je samostana i svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske.

FONTANA NA PIJACI

Fontanu na Pijaci (u narodu nazivana funtana) podigao je načelnik Antonio Buglian 1852. godine. Godinu kasnije Pijaca je popločana, a postavljeni su i ferali, željezni rasvjetni stupovi.

ALKARSKI DVORI (KVARTIRI)

Naziv Kvartira (franc. quartier – stan, vojnički logor) ukazuje na njihovu izvornu namjenu – vojarnu u kojoj je smještena hrvatska konjica (Cavalleria croata, Croati a cavallo). Sagrađeni su 1760. godine kao utvrda u obliku četverokuta s dva sklopa zgrada s po dvije četverokutne kule te dva unutrašnja dvorišta odijeljena štalama. U kompleks su se mogle smjestiti četiri satnije konjanika s konjima. Kroz povijest su ih koristile sve vojske koje su boravile na području Sinja, osobito francuska, početkom 19. stoljeća, te austrijska, kada su Kvartiri nadograđeni dvokatnom vojarnom za domobranstvo.

Prije izgradnje Alkarskih dvora provedena su obvezna zaštitna arheološka istraživanja kojima je cilj bio dobiti što potpuniji uvid u slijed gradnja i preinaka na Kvartirima tijekom 18., 19. i 20. stoljeća. Otkriveni su arhitektonski temelji južne kule, vodosprema, sustav kanala za odvodnju oborinskih voda, ostatci popločavanja, podnica i kaldrma. Ulomci glazirane i grube kuhinjske keramike, ulomci stakla, brojne keramičke lule, mletački novac i metalni predmeti potječu većinom iz kasnosrednjovjekovnog i novovjekovnog razdoblja. Kvartiri su zaštićeno kulturno dobro Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

VELIKI MOST (ALKARSKI MOST)

Veliki most preko Gorućice, pritoka Cetine, sagradio je sinjski providur Paolo Emilio Canalis 1784. godine. S nizvodne strane mosta, nad lukom koje je obrađen bugnato klesancima ugrađena je ploča s godinom gradnje i natpisom "Na ukras Sinju, udobnost putnika i korist trgovine". Nalazi se u neposrednoj blizini Biljega, mjesta s kojeg alkari kreću u galop. Most je zaštićeno kulturno dobro Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

TRI GENERACIJE

Monumentalna skulptura s vodoskokom, autora Sinjanina Ive Filipovića Grčića, smještena je u središte Gradskoga parka. Naglašene simbolike, predstavlja trojicu Sinjana koji na podignutim rukama drže alku. Obučeni su u mušku sinjsku narodnu nošnju.

FRANJEVAČKA KLASIČNA GIMNAZIJA U SINJU S PRAVOM JAVNOSTI

Kao najstarija srednjoškolska ustanova u zagorskom dijelu Dalmacije, djeluje od šk. god. 1838./1839. objedinjenjem malih samostanskih škola u tri samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Preustrojem 1854. god. stječe pravo javnosti pod nazivom "Javno više hervatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. franjevaca Prisv. Odkupitelja". To je ujedno i prva gimnazija u južnoj Hrvatskoj s hrvatskim nastavnim jezikom.

VILA DANEK

Kuću neostilskog oblikovanja sagradio je u središtu grada poljski doseljenik Adolf Danek. Istočno pročelje dvokatnice ukrašeno je dijagonalno postavljenim kamenim klesancima i terasom sa klasicističkom ogradom, a otvori su ukrašeni željeznim obrubom. Jednokatno sjeverno krilo ukrašeno je profiliranim vijencem, a dvokrilni otvor s kovanom ogradom ojačan je monumentalnim skulpturama karijatide i atlanta. Zapadno od kuće bio je vrt. Vila je pod zaštitom Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao nepokretno kulturno.

PALAČA TRIPALO

Izgrađena u 19. stoljeću, u samom središtu Sinja, kraj crkve Čudotvorne Gospe Sinjske. Pripada poznatoj sinjskoj obitelji Tripalo. Sjeverno pročelje je bogato dekorirano klesarskim ukrasima - profiliranim kamenim vijencima, neostilskim balkonom te bogato profiliranim završnim vijencem i atikom ukrašenom heraldičkim poljima. Kuća je sačuvala izvornu dispoziciju prostora, a na prvom katu i inventar iz vremena gradnje (namještaj, zavjese, rasvjetna tijela, oslici na zidovima). Kuća ima prostran svođeni podrum. S južne strane prostire se vrt izvorno uređen u zakašnjeloj baroknoj shemi i staklenik za biljke. Danas je zbog svoje vrijednosti zaštićeni spomenik kulture. Na kući je ploča s natpisom "Kamen iz Glavice svetoga Nikole kod Selaca na Braču, kamenodjelac Nikola A. Štambuk. Prijateljstvo draže mi od zlata, prijatelju otvorena vrata 1883."

BISTA DINKA ŠIMUNOVIĆA

Izradio ju je Ivan Meštrović 1932. godine u čast tiskanja posebnoga izdanja Šimunovićeva Alkara. Šimunović je u to vrijeme bio teško bolestan i bez novca, a skupina istaknutih umjetnika pokrenula je ponovno izdavanja Alkara. U radu na izdanju su sudjelovali Vilko Gecan, Joza Kljaković, Fran Kršinić, Omer Mujadžić, Vanja Radauš i Marijan Trepše. Umjetnička oprema omota rad je Miroslava Kirina.

"Golemo sinjsko polje, na žarkom ljetnom suncu, činilo se još veće, jer modrušasta maglica sakrivaše očima udaljene bregove. Sve je mirovalo u podnevnom žaru, a daleke, daleke kamene planine jače se modrile, vireći nepomično iza te niske i tanke maglice. Činilo se, da je cijela krajina u raskošnom ljetnom snu ili kao da počiva nakon ljute borbe i izvršena junaštva..." (D. Šimunović, Alkar (pretisak), Ex libris, Zagreb 1933.)

POSTAJE KRIŽNOG PUTA NA GRADU

Od podnožja do zavjetne crkvice na Gradu uređen je Križni put. Svaka postaja rad je nekog od najistaknutijih hrvatskih kipara.

ZGRADA BIVŠE ŽELJEZNIČKE POSTAJE

Željeznička pruga, poznata i kao rera i ferata, povezivala je Sinj s Klisom i Splitom od 1903. do 1962. godine. Bila je od velikog značaja za kulturni i gospodarski razvoj Sinja. Lenta - rera

VILA TRIPALO

Sagrađena je u južnom dijelu Sinja 1920. godine sa stilskim odlikama secesije. Cijeli posjed je okružen kamenim zidom i prostranim perivojem, a na sjeveroistoku su ulazna vrata s kovanim vratnicama iz vremena gradnje kuće. Iako sagrađena u gradu, kuća ima ladanjski karakter i posve je iznimna u Sinju, ali i na širem dalmatinskom području. Pod zaštitom je Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao nepokretno kulturno dobro.

VILA VJERA

Kuću je kupila obitelj Tripalo od tadašnjeg posjednika i odvjetnika Ramagnola za svoju kći Vjeru prigodom udaje. Danas se u obnovljenoj vili nalazi sinjska ispostava Porezne uprave.